Sigurna sam kako svaki pojedinac, makar ponekad u životu, poželi pomoći slabijima, onima koji imaju itekako veće potrebe za nečime što mi svakodnevno uzimamo „zdravo za gotovo“. Upravo s tom mišlju počinje i moja priča.
Program „Škole za Afriku“ provodi se u našoj odgojnoj skupini žirafice već više godina. Prvi puta smo se u taj program uključili 2015. godine kada smo svoje aktivnosti usmjerili na pomoć djeci u Burkini Faso. Program provodimo i u pedagoškoj godini 2022.- 23, 2023.- 24. te i ove pedagoške godine kada smo usmjereni na pomoć djeci Etiopije. S obzirom da smo u provođenju ovoga programa dobili nesebičnu pomoć i podršku naših roditelja prihvatili smo se provođenja još jednog humanitarnog projekta, radi se o projektu Marijini obroci.
Nakon što smo se s projektom upoznali kolega i ja, s projektom smo upoznali i djecu naše mješovite odgojne skupine. Upoznali smo dječaka Faila koji je ostavio neizbrisiv trag kod sve djece. Svakodnevno su ga spominjali, željeli vidjeti te smo cijelu priču o njemu trajno stavili na zid naše sobe kako bi ga upoznavali kada god to požele.
Budući je projekt Marijini obroci usmjeren na humanitarne aktivnosti u dogovoru s ravnateljicom vrtića i stručnom službom, osmislile smo vlastitu humanitarnu akciju.
Na našu veliku sreću, imamo roditelje velike volje i srčanosti koji su uvijek spremni pomoći. Na roditeljskom sastankom roditelje smo upoznali s našom idejom i zavrtio se kotač dobrote, desila se prava oluja ideja od kojih smo odabrali najbolje i uobličili ih u formu humanitarne akcije. U predbožićno vrijeme sastajali smo se u našem područnom vrtiću i pripremali paketiće od igračaka koje su djeca donosila od kuće. Bez teškog opraštanja, birali su svoje najdraže „plišance“ jer su htjeli da baš njihova igračka razveseli neko drugo dijete, tamo jako, jako daleko. Roditelji su ispekli kolače raznih vrsta, ma i najveći slastičari zastali bi pred izborom tih mirisnih slastica koje su pekle i bake i mame, a male ručice davale svoj doprinos. Pročulo se za našu akciju koja je prekoračila prag vrtića te su nam se pridružili i vatrogasci DVD-a Sveta Jana kuhajući i prodajući vino kako bi dali svoj doprinos.
Tu adventsku nedjelju, naš mali trg bio je „najtoplije“ mjesto u našem selu. Meni je srce udaralo od ponosa.
Naime, prigodne prodaje održavaju se uvijek ispred naše mjesne crkve sv. Ane jer i svećenik poziva na akciju dajući obol i blagoslov našim nastojanjima. Sudjelovali su svi! Veliki i mali! Svuda oko nas osjećala se ljubav koju silno želimo poslati tamo gdje neke male „okice“ željno traže bilo kakvu pomoć. Ovdje, naše male oči postajale su sve veće sa svakim novčićem koji je bio ubačen u našu kutiju. „Teta, teta, još novčića“ – vikali su moji mališani.
Neopisiv je osjećaj vidjeti sreću na licima roditelja i njihove djece. Svi smo bili ispunjeni pokazujući solidarnost kad je potrebna.
Možete li zamisliti da je samo 22 eura dovoljno da se osigura obrok djetetu u Africi za cijelu godinu.
Ponosna sam što mi je ukazano povjerenje i dana mogućnost da iz godine u godinu uz podršku vodstva našeg vrtića Radost iz Jastrebarskog, volju roditelja i djece iz moje Svete Jane te moju kreativnost osiguramo miran san napunjenih trbuščića djeci u nekoj tamo dalekoj i često zaboravljenoj zemlji.
Zvonimira Pintur, odgojiteljica
